Korov otporan na gaženje i košenje

Аутор: dzonioff
2,2K посета

Livadarka (lat. Poa annua) je jednogodišnja, retko dvogodišnja biljka iz porodice trava. Primarno raste na livadama, travnjacima ali i na vlažnim područjima na obodima šuma, u baštama, ređe se javlja u oranicama. Nije probirljiva kada je klima u pitanju pa je podjednako zastupljena u ravnicama i planinskim predelima do 2.000 metara nadmorske visine. Livadarka raste u  Evropi, Kavkazu, Maloj i srednjoj Aziji, u Sibiru, Japanu i severnoj Africi. U Srbiji je zastupljena gotovo u svim predelima od Vojvodine do Šumadije kao i u južnim delovima naše zemlje.

Raste u bokorima

Livadarka u narodnu poznata i kao rapava vlasnjača je busenasta biljka koja spada u uskolisni korov. Nije izbirljiva kada je u pitanju zemljište, pa podjednako dobro raste u vlažnoj, peskovitoj zemlji kao i u ilovači. U punoj snazi biljka dostiže visinu  između 35 i 50 santimetara. Razmnožava se dvojako – putem semena i rize, odnosno nadzemnih puzećih izdanka koji se hvataju za zemlju, puštaju žile i granaju se. Koren je žiličast i veoma plitak. Stablo joj je uspravno do polupolegljivo, odnosno ustajuće sa ravnomerno raspoređenim uskim, dugačkim lišćem jarko zelene boje, po obodu su blago hrapavi sa šiljastim vrhom. Rukavac lista je gladak, zatvoren, a jezičak u vidu kragne, na donjim listovima visine do jedan milimetar, dok je na gornjim duplo veći.

U vreme cvetanja na vrhu biljke se javlja duguljasta etažna metlica sa hrapavim granama koje su pre cvetanja uspravne, da bi se tokom cvetanja povile ka zemlji. Cvetovi su povezani čupercima dlaka i za razliku od ostalog korova, livadarka cveta gotovo cele godine osim u danima jake zime i mrazeva. Plod je elipsast i s donje strane ima jedva primetan žljeb. Nakon što sazri iz ploda ispadaju semenke izuzetne klijavosti, pa se ovaj korov brzo i lako širi. Jedna biljka može da proizvede i po 500 semenki koje vetar raznosi dalje od matične biljke. Livadarka najčešće raste u gustim bokorima što može da bude ozbiljan problem za ratare ukoliko se zapati na oranicama. Razmnožava se više puta tokom vegetacionog perioda, čime se obezbeđuje njeno ekspanzivno širenje i značajna agresivnost u osvajanju životnog prostora, te otežano iskorenjivanje. Livadarka je vrlo prilagodljiva, dobro podnosi hladnoću ali i visoke temperature i jedino tokom sušnog perioda može na kratko da zaustavi svoj razvoj  usled nedostatka vlage u zemlji.

I dok je ratari ne vole, kao i oni koji brižno neguju svoje travnjake gde se često zapati, stočari vole livadarku i često stoku izvode na ispašu na površinama gde raste ova biljka koja se smatra dobrim krmnim biljem.

Kako je iskoreniti?

Livadarka je otporna je na gaženje, senku, nisko košenje, jer razvija deo izdanaka i generativne organe ispod visine reza noža kosačice, te se posle košenja brzo oporavlja i još brže razmnožava. Po savetu stručnjaka prevencija najbolji način zaštite od ne samo od ovog korova već i od ostalih korovskih biljaka. To podrazumeva redovno čišćenje prilazima njiva i puteva na čijim obodima se ovaj korov najčešće i javlja. Suzbijanje livadarke podrazumeva sve mere zaštite od korova kojima se smanjuje zakorovljenost površina.

Ukoliko se korov već raširio onda treba pristupiti temeljnoj i potpunoj eliminaciji biljke, svih njenih delova posebno semena, jer je klijavost semena kod livadarke izuzetno visoka.

Zbog gustih bokora u kojima raste teška je za iskorenjivanje, pa je potrebna upornost i primena agrotehničkih mera. Ukoliko se nije raširila na većoj površini, stručnjaci preporučuju čuvanje zajedno sa korenom. To nije prevelik problem jer je korenje plitko i lako se vadi iz zemlje.

Međutim, ukoliko se livadarka raširila na većoj površini potrebna je upotreba herbicida kako bi se ovaj korov iskorenio i uništio. Tretiranje herbicidima preporučuje se tokom ranog proleća ili kasne jeseni, a biljka preparate upija preko lista što dovodi do potpunog uništenja samog korova. Najčešće se koriste selektivni sistemični herbicid namenjen za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih travnih uskolisnih korova.

Međutim, kažu stručnjaci, pre same primene najbolje je posavetovati se sa ekspertima za zaštitu bilja koji će u zavisnosti od veličine zakorovljene površine odrediti najefikasnije sredstvo kao i način njegove primene.

 Izvor: Agrobiznis magazin 

Srodni tekstovi