Slobodan Bekrić i Marko Ćulibrk u junu 2017. godine kupili su 10 košnica, danas pčelare sa 37. Iznajmili su vikednicu u selu Jazak, a pozicija pčelinjaka je takva da za sad ne moraju da selimo pčele, jer u okruženju imaju sve što im treba.
– Okruženi smo voćnjacima, imamo i tu prvu voćnu pašu, potom sledi bagrem, lipa i na kraju livada. Imamo tri odlične paše, voćnu ne skidamo, kupcima nije interesantan taj med, ali je paša odlična za razvoj legla – započinje svoju priču Slobodan.
Pčelare sa LR košnicama ali će se oprobati i sa košnicama tipa Farar, jer je sa njima mnogo lakše raditi.
Pčelinjak je ušuškan u šumi, a put do njega vodi krivudavim sokakom i upravo taj put naveo ih je da svoj proizvod nazovu Medino sokače.
Od početka med pakuju u staklene tegle, a nakog dugog uklapanja boje poklopaca sa bojom meda ispostavilo se da crno-žuta kombinacije najviše privlači kupce.
Slodoban smatra da je šteta sakupljati samo med, jer su pčele nepresušni izvor mogućnosti i navodi podatak da proizvodnjom samo jedne litre propolisa možete biti na dobitku 10.000 dinara, a za taj posao vam treba 20 dana. Propolis pakuju u staklenu ambalažu sa pumpicom i njegova upotreba na taj način mnogo je olakšana.
Vrcani med čuvaju u prohromskim sudovima jer plastiku zaobilaze u širokom luku, a trude se da na svom pčelinjaku rade sa prirodnim materijalima i zbog toga su od ove godine promenili taktiku održavanja košnica.
Košnice ne farabaju, jer to zahteva mnogo vremena i novca, a da bi uštedeli, odlučili su da ih potapaju u prehrambeni parafin, koji izvuče svu vodu iz drveta, a nastavak izgleda kao da je voskiran, zadržava svoju boju drveta i tako pripremljen, može da izdrži tri do četiri godine – što je najbitnije, pčelama ne škodi.
Sa varoom uspešno se bore takođe na prirodan način, koriste isključivo oksalnu kiselinu i to metodom zadimljavanja, ne nakapavanja.
