Na osnovu mnogobrojnih analiza, riba iz naših ribnjaka kvalitetnija je od one proizvedene na Zapadu. Ribnjaci koriste kvalitetnu vodu, riba se hrani koncentrovanom hranom koja zadovoljava i najstrože propise, zato je i meso sa manjim procentom masti.
Profesor dr Miroslav Ćirković sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu kaže da sa takvom hranom postižemo 4% do 6% masti, dok je u Češkoj to oko 10%, a u Poljskoj 12% u mesu šarana.
– Ne upotrebljavamo u lečenju ribe antibiotike, jer nije velika gustina nasada – kaže Ćirković.
Dr Vesna Đorđević, sa Instituta za tehnologiju mesa Beograd, kaže da se može reći da naša riba kao namirnica odgovara propisima koje propisuje monitoring program, a predviđa EU.
Proizvođači upozoravaju da će uprkos dobrom kvalitetu i prinosu od 1.500 kilograma ribe po hektaru i primeni savremene tehnologije, teško izdržati konkurenciju sa Zapada. Stručnjaci ističu da za razliku od vlasnika ribnjaka u okruženju, koji ne plaćaju vodu u ribnjacima, našim proizvođačima redovno stižu računi.
– Mi praktično po tri osnova plaćamo korišćenje voda, što je 10% od velikoprodajne cene: po kubiku zahvaćene vode, kanalska mreža i po kilogramu proizvedenog šarana – navodi Bratimir Radenović iz ribnjaka Vršački ritovi.Poglavlje 13, koje obuhvata sve procese u proizvodnji i prometu slatkovodne ribe, otvoreno je 2018. godine. Stručnjaci smatraju da površine pod ribnjacima u našoj zemlji sa sadašnjih 15.000 hektara mogu da se povećaju na skoro 100.000 hektara.
Samo u Vojvodini ima više od 200.000 hektara neplodne zemlje pete i šeste klase pored kanalske mreže pogodne za izgradnju ribnjaka, koja bi uzgojem ribe omogućila veći profit po jedinici površine.
