Angažovanje sezonskih radnika kao novi oblik radnog angažovanja u poljoprivredi uveden od ove godine već daje rezultate, a u NALED-u smatraju da bi taj sistem mogao da se proširi i na građevinu, turizam, ugostiteljstvo i kućne poslove. Objašnjavaju da je sama digitalizacija procesa prijave radnika koja je sada sprovedena u sezonskim poslovima nešto što bi moglo da se primeni i na druge oblasti koje danas predstavljaju generator sive ekonomije.
Primenom Zakona o pojednostavljenom angažovanju na sezonskim poslovima znatno je smanjena administracija za angažovanje sezonskih radnika u poljoprivredi u odnosu na prethodni sistem gde su sezonski radnici bili angažovani po ugovori o privremenim i povremenim poslovima jer, kažu u NALED-u, više nema ugovora na papiru i postoji fiksni iznos poreza koji se plaća po danu.Više od 95 odsto sezonsko zaposlenih radnika u poljoprivredi je 2017. godine bilo potpuno neprijavljeno i nije imalo bilo kakav formalan status u svom radu, a Marko Milanković iz NALED-a kaže za Tanjug da ono što se pokazalo kao sjajno je da je danas pet puta više prijavljenih ljudi u seozonskim poslovima.
To je, navodi, direktno doprinelo sa nekih 30 miliona dinara poreskih i skoro 80 miliona dinara u drugim obavezama koje poslodavci plaćaju državi.
"Možda još važnija stvar jeste da su sezonski radnici na ovaj način prijavljivanjem i ostvarivanjem svojih prava stekli i nekakvu sigurnost, stekli mogućnost da imaju osiguranje kao i svaki drugi zaposleni danas u Srbiji, na taj način mogu i ostvarivaće svoja osnovna prava", kaže Milanković.
Suština celog ovog procesa je, naglašava, digitalizacija, a sistem koji je uspostavljen i koji bi trebalo da smanji neformalnu zaposlenost u Srbiju mogao bi vrlo jednostavno da se primeni i na druge poslovne sisteme."To su pre svega građevinarstvo, zatim ugostiteljstvo i turizam i svi poslovni ekosistemi kojima bi danas digitalizacija zapravo donela bolje formulisanje radnih odnosa i omogućila da se na pravi način prilagode i tehnološkim i drugim naprecima koji se danas dešavaju u poslovnom svetu", smatra Milanković.
Moderno vreme donosi i nove oblike zapošljavanja, a Milanković kaže da je ono što je NALED identifikovao kao najakutnije su situacije u kojima je tehnologija dovela do nekih novih radnih mesta i načina poslovanja koja država nije uspela da na pravi način isprati.
"Pre svega, mislim tu na IT tehnologije i činjenicu da danas imate puno ljudi koji rade kao takozvani frilenseri i koji rade za neke strane firme. Međutim, njihovi statusi i njihove pozicije danas nisu takve, jer ne mogu na pravi način da odgovore aktuelnom poreskom sistemu", kaže Milanković.
Postoje, dodaje, i dalje neke stvari koje bi država mogla da uradi kako bi olakšala i pojednostavila neke procese koji nisu u direktnoj vezi samo sa prijavama, već se odnose na visinu poreza koji se plaća po zaposlenom. To je, dodaje, zapošljavanje na nepuno radno vreme.
Istina je da je reč o privatnoj svojini, ali ona je ipak ograničena društvenim interesom, a opšti interes je da poljoprivredno zemljište služi za proizvodnju hrane. To je prioritet broj jedan, kaže Branko Lakić, direktor Uprave za poljoprivredno zemljište. Dok mediji prenose kako u Republici Srpskoj, zbog rasta uvoza hrane, poljoprivrednici dižu ruke od posla kao i da je polovina zemljišta zarasla u korov, u Srbiji je, tvrde nadležni, situacija potpuno drugačija kada je reč o državnim oranicama.
– Državno zemljište se sve više traži, ne samo za ekstezivnu proizvodnju već i za podizanje voćnjaka. Recimo, u Novoj Varoši nedavno je izdato oko 200 hektara i to na 10 godina. To je značajna površina za taj kraj gde ne postoji kvalitetno zemljište. Pre tri godine tamo smo izdavali svega devet hektara. Sličnu situaciju imamo i u Sjenici. Jedan od razloga je i to što država sada ima preciznije podatke o raspoloživim parcelama i transparentnu ponudu sa dužim rokom zakupa – izjavio je za „Politiku” Branko Lakić, direktor Uprave za poljoprivredno zemljište.
U Vojvodini se svaki pedalj plodne zemlje obrađuje, cena hektara vrtoglavo raste a predmet zakupa su, u poslednje vreme, zapuštene parcele koje poljoprivrednici krče. Zapuštena i neobrađena zemlja uglavnom se vezuje za pojedine opštine u planinskim predelima.
Ipak statistika pokazuje da nešto manje od polovine državnih oranica nema zakupce. Srbija raspolaže sa oko 515.000 hektara državne zemlje, a prema poslednjim podacima ne izdaje se oko 235.000 hektara. Lakić ističe da su to uglavnom pašnjaci, livade i močvare koje se takođe tretiraju kao poljoprivredno zemljište i koji se na licitacijama nude u zakup u dva, tri kruga ali se na ove pozive niko ne javlja.
– Cilj nam je da kroz izmene zakona, koje su u toku ovakvo stanje promenimo i što više zemljišta stavimo u funkciju – kaže naš sagovornik. Do oktobra bi, dodaje, trebale da budu završene izmene Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Cilj predloga, koje priprema Ministarstvo poljoprivrede, jeste upravo da se napušteno zemljište, voćnjaci i livade stave u funkciju poljoprivredne proizvodnje. Ali, isto tako i poveća obradivost parcela u privatnoj svojini. Država trenutno, zbog nepostojanja normativnih okvira, ne raspolaže podacima o stanju zemlje u privatnoj svojini.
Lakić kaže da zato i postoji ideja da se propisi menjaju, tako da će obaveza privatnih vlasnika biti da prijave Ministarstvu poljoprivrede zemljište koje se ne obrađuje. U svakom slučaju, naglašava, postojaće i neki vid sankcije za one koji je ne obrađuju ili je ne nude u zakup.
– Istina je da je reč o privatnoj svojini ali ona je ipak ograničena društvenim interesom, a opšti, društveni interes je da poljoprivredno zemljište služi za proizvodnju hrane. To je prioritet broj jedan – kaže Branko Lakić. U mnogim državama EU primenjuju se sankcije za vlasnike zapuštenih parcela od, kako ističe, fiksnih novčanih kazni do uvećanih iznosa poreza na imovinu.
– Mislim da će Srbija biti bliža tom modelu da se zajedno sa poreskim organima, na transparentan način, može utvrditi veća poreska obaveza za one koji ne obrađuju poljoprivredno zemljište – najavljuje naš sagovornik.
Izvor:http://www.politika.rs/sr/clanak/433995/Veci-porez-za-vlasnike-zapustenih-njiva
Višestruko uvećana poreska rešenja dobilo je oko 6.000 ljudi u selima oko Niša. I baš ih je iznenadilo kada su u rešenjima pročitali da su njihove njive pretvorene u građevinsko zemljište.
Stanovnke sela Donje Međurovo kod Niša, koji se uglavnom bave poljoprivredom, ove godine pogodili su suša, nikakvi prinosi, pa su očekivali pomoć države. Kažu – po logici stvaru, bar da im rešenja za porez budu manja.
"Prošle godine sam platio porez oko 4.000 dinara, a ove godine mi je došlo 155.000 dinara", kaže poljoprivrednik Miroslav Stamenković.
Skoro četrdeset puta više, a imovinu nije uvećao. I dalje su to njive.
Gradsko građevinsko zemljište, podrazumeva svu prateću infrastrukturu. Da su njive bez ikakve infrastrukture ,po odluci Grada, sada postale gradsko građevinsko zemljište, saznao je tek kada je dobio rešenje za porez.
U selu Donje Međurovo su računali - po rešenjima za porez vrednost jednog ara, njihovih njiva je 2.750 evra. A realna cena po kojoj mogu da prodaju njive je 50 do 80 evra po aru.
Ova i prethodna gradska vlast međusobno se optužuju ko je do ovakve situacije doveo. Aktuelna tvrdi da je 2011. promenjen Generalni urbanistički plan i poljoprivredno zemljište postalo je gađevinsko, a prethodna vlast da je nova uvećala poreske stope.
"Imam saznanja da ovo nije ni prošlo Skupštinu grada, znači da je nekom palo na pamet, pa hajde da vidimo kako će ljudi da reaguju. Ljudi su ogorčeni, svakodnevno se okupljamo, dovijamo se na razne načine kako da rešimo, izađemo iz ove situacije", kaže predsednik Mesne zajednice Donje Međurovo Dragan Ranđelović.
Izjavu nadležnih nismo dobili, grešku niko ne priznaje, ali nezvanično u Gradu najavljuju da će biti ispravljena na narednoj sednici skupštine, pa bi u sela oko Niša mogla da stignu, i nova rešenja za porez.
Izvor: www.naslovi.net